Prof. dr. sc. Mihajlo Dika


U radu su najprije naznačuju zakonske osnove uređenja instituta facultatis alternativae u hrvatskom pravu te se, s aspekta njegove procesnopravne operacionalizacije u parničnom i ovršnom postupku, konstatira potreba razlikovanja između dviju kategorija toga instituta – tzv. pretprocesne, materijalnopravne, i tzv. procesne alternativne ovlasti. Posebno se analiziraju slučajevi pretprocesne facultatis alternativae kod kojih se ispunjenje dužne činidbe može nadomjestiti ispunjenjem neke druge te oni kod kojih se alternativne ovlasti sastoje u pravu ugovorne strane da poduzimanjem određene radnje izazove prestanak određenog pravnog odnosa, odnosno kod kojeg je ugovorna strana ovlaštena poduzimanjem stanovite radnje spriječiti prestanak određenog pravnog odnosa. Upućuje se na potrebu njihova različita procesnopravnog tretmana te se za pojedine od njih razrađuje tehnologija njihova postupovna ostvarivanja. U okviru analize tzv. procesne facultatis alternativae preispituje se utemeljenost tzv. klasične, civilističke koncepcije toga instituta te se njegova pravna priroda pokušava objasniti razvijanjem jedne nove, procesualističke koncepcije po kojoj bi procesna facultatis alternativa imala značenje materijalne procesne dispozicije. Istražuju se sadržaj te kategorije alternativne ovlasti, mogućnost povlačenja i preinake izjave o toj ovlasti, učinci njezina ispunjenja tijekom prvostupanjskoga postupka te posljedice neunošenja u izreku presude. S aspekta obiju kategorija alternativne ovlasti obrađuje se problem utjecaja njihova isticanja na određivanje vrijednosti predmeta spora te procesnopravna operacionalizacija toga instituta u ovršnom postupku. Zaključno se konstatira potreba zakonodavne dogradnje procesnopravnoga aspekta ostvarivanja i jedne i druge kategorije instituta.


Ključne riječi: facultas alternativa, pretprocesno i procesno alternativno ovlaštenje, građansko pravo, parnični i ovršni postupak