Pravičan i pošten tretman ulaganja u međunarodnom investicijskom pravu
Davor Babić
Pošten i pravičan tretman je najvažniji standard zaštite ulaganja u suvremenom međunarodnom pravu . U većini investicijskih arbitraža, na standard se pozivaju tužitelji ili samostalno ili u kombinaciji s drugima standardima zaštite. Istovremeno, pošten i pravičan tretman je najopćenitiji standard zaštite ulaganja. Dok su standardi poput nacionalnog tretmana, tretman najpovlaštenije nacije ili ograničenja od izvlaštenja bar donekle definirani u dosegu, značenja poštenog i pravičnog tretmana je gotovo u potpunosti ostavljeno praksi međunarodnog investicijskog prava.
Klauzule poštenog i pravičnog tretmana nalaze se u gotovo svim dvostranim ugovorima o ulaganjima koje je Hrvatska sklopila unazad dvadeset godina. Primjena poštenog i pravičnog tretmana na određeno ulaganje prvenstveno ovisi o točnoj formulaciji primjenjivog dvostranog ugovora. Ipak, visok je stupanj sličnosti u oblikovanju standarda u dvostranim ugovorima te u arbitražnoj praksi u kojoj se takvi ugovori primjenjuju.
Obilježja poštenog i pravičnog tretmana različito se definiraju od strane arbitražnih sudova i komentatora. Vjerojatno je najvažnije obilježje tog standarda koncept zaštite legitimnih očekivanja; obvezivanjem na pošten i pravičan tretman država primateljica jamči da vlast neće povrijediti ključna očekivanja ulagača za vrijeme samih ulaganja. Ovo obilježje standarda se usredotočuje na predvidivost i stabilnost investicijskog okvira. Istovremeno, arbitražni sudovi su priznali potrebu zaštitite države primateljice za promjenom zakonskog okvira za investicije temeljem legitimnog javnog interesa. Standard poštenog i pravičnog tretmana se ne svodi na „stabilizacijsku klauzulu“ koja bi jamčila da neće doći do promjene zakonskog okvira države primateljice. Stoga primjena ovog segmenta stoga iziskuje delikatno balansiranje interesa ulagača i vlasti u svakom pojedinom slučaju.
Drugo obilježje standarda, koje je već dugo priznato kao ključ dobrog upravljanja, jest transparentnost. Standard poštenog i pravičnog tretmana prvenstveno zahtijeva da vlast učini sva pravna pravila javno dostupnima, ali i transparentnima što se njihova cilja, svrhe te konteksta u kojemu su doneseni tiče. Drugi vid ovog obilježja je dužnost države primateljice da u individualnom postupanju s ulagačima djeluje transparentno. Upravna i druga tijela države primateljice moraju doseći određeni stupanj jasnoće i dosljednosti u postupanju naspram stranog ulagača.
Pošten i pravičan tretman također jamči određenu razinu zaštite u smislu pravičnog postupka. U ranijoj sudskoj praksi, ovo obilježje poštenog i pravičnog tretmana odnosilo se na sudske postupke, ali danas se na njega poziva i u upravnim i sličnim postupcima.
Još jedno obilježje poštenog i pravičnog postupka je sloboda od uznemiravanja i prisile. Djelovanja vlasti koja impliciraju prijetnje ulagačima ili stvaraju neopravdanu ili nepravednu prisilu arbitražni sudovi smatraju protivnima standardu poštenog i pravičnog tretmana.
Klauzule poštenog i pravičnog tretmana nalaze se u gotovo svim dvostranim ugovorima o ulaganjima koje je Hrvatska sklopila unazad dvadeset godina. Primjena poštenog i pravičnog tretmana na određeno ulaganje prvenstveno ovisi o točnoj formulaciji primjenjivog dvostranog ugovora. Ipak, visok je stupanj sličnosti u oblikovanju standarda u dvostranim ugovorima te u arbitražnoj praksi u kojoj se takvi ugovori primjenjuju.
Obilježja poštenog i pravičnog tretmana različito se definiraju od strane arbitražnih sudova i komentatora. Vjerojatno je najvažnije obilježje tog standarda koncept zaštite legitimnih očekivanja; obvezivanjem na pošten i pravičan tretman država primateljica jamči da vlast neće povrijediti ključna očekivanja ulagača za vrijeme samih ulaganja. Ovo obilježje standarda se usredotočuje na predvidivost i stabilnost investicijskog okvira. Istovremeno, arbitražni sudovi su priznali potrebu zaštitite države primateljice za promjenom zakonskog okvira za investicije temeljem legitimnog javnog interesa. Standard poštenog i pravičnog tretmana se ne svodi na „stabilizacijsku klauzulu“ koja bi jamčila da neće doći do promjene zakonskog okvira države primateljice. Stoga primjena ovog segmenta stoga iziskuje delikatno balansiranje interesa ulagača i vlasti u svakom pojedinom slučaju.
Drugo obilježje standarda, koje je već dugo priznato kao ključ dobrog upravljanja, jest transparentnost. Standard poštenog i pravičnog tretmana prvenstveno zahtijeva da vlast učini sva pravna pravila javno dostupnima, ali i transparentnima što se njihova cilja, svrhe te konteksta u kojemu su doneseni tiče. Drugi vid ovog obilježja je dužnost države primateljice da u individualnom postupanju s ulagačima djeluje transparentno. Upravna i druga tijela države primateljice moraju doseći određeni stupanj jasnoće i dosljednosti u postupanju naspram stranog ulagača.
Pošten i pravičan tretman također jamči određenu razinu zaštite u smislu pravičnog postupka. U ranijoj sudskoj praksi, ovo obilježje poštenog i pravičnog tretmana odnosilo se na sudske postupke, ali danas se na njega poziva i u upravnim i sličnim postupcima.
Još jedno obilježje poštenog i pravičnog postupka je sloboda od uznemiravanja i prisile. Djelovanja vlasti koja impliciraju prijetnje ulagačima ili stvaraju neopravdanu ili nepravednu prisilu arbitražni sudovi smatraju protivnima standardu poštenog i pravičnog tretmana.
Ključne riječi
međunarodno investicijsko pravo; međunarodno arbitražno pravo; zaštita stranih ulaganja; pravičan i pošten tretman ulaganja
međunarodno investicijsko pravo; međunarodno arbitražno pravo; zaštita stranih ulaganja; pravičan i pošten tretman ulaganja
Puni tekst članka dostupan na