Modaliteti izražavanja pristanka nedržavnih aktera na vezanost pravilima međunarodnog humanitarnog prava
Dr. sc. Rutvica Rusan Novokmet, poslijedoktorandica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb; rrusan@pravo.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0002-6235-1012
Sažetak
U radu se analiziraju pojam i pravni položaj nedržavnih aktera kao stranaka nemeđunarodnih oružanih sukoba, s posebnim osvrtom na odredbe zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. te Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije iz 1977. godine, kao temeljnog međunarodnopravnog okvira koji regulira postupanje svih stranaka u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Analizirajući pravni temelj obvezatnosti spomenutih pravnih normi u odnosu na nedržavne aktere autorica upućuje na neravnopravan položaj koji nedržavni akteri imaju u odnosu na države zbog nemogućnosti da formalno postanu strankama navedenih međunarodnih ugovora. U tom kontekstu iznose se prednosti alternativnih mehanizama (sklapanja drugih međunarodnih ugovora, davanja jednostranih izjava ili izjava o obvezivanju) kojima nedržavni akteri mogu izraziti svoju volju i pristanak da budu vezani pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što može imati pozitivan učinak i na njihovu svijest o odgovornosti za kršenje tih pravila.
Ključne riječi: nedržavni akteri; Ženevske konvencije iz 1949.; Dopunski protokol II o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba iz 1977.; jednostrane izjave; odgovornost nedržavnih aktera
Puni tekst: https://hrcak.srce.hr/193111
Stranice: 987 - 1015
_______________________________________________________________________________________________________
The Modalities of Expressing Consent by Non-State Actors to be Bound by the Rules of International Humanitarian Law
Rutvica Rusan Novokmet, Ph. D., Postdoctoral Researcher, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb; rrusan@pravo.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0002-6235-1012
Summary
The author of this paper analyzes the concept and the legal status of non-State actors as parties to non-international armed conflicts. A special emphasis is placed on common Article 3 of the four Geneva Conventions for the protection of victims of war of 1949, as well as on the Protocol Additional to the Geneva Conventions of 1949, and Relating to the Protection of Victims of Non-International Armed Conflicts (Protocol II) of 1977 – the fundamental legal framework that regulates conduct of all parties to non-international armed conflicts. Notwithstanding the fact that these international instruments equally bind both States as well as non-State actors as parties to non-international armed conflicts, the legal position of non-State actors, compared to States, is not identical. Moreover, non-State actors cannot become parties to the aforementioned international agreements. In such a context, the author introduces alternative mechanisms (the conclusion of other international agreements, making unilateral declarations or Deeds of Commitment) which non-State actors can use to express their will and consent to be bound by the rules of international humanitarian law. The author concludes that such mechanisms may produce positive effects on non-State actors’ awareness of their responsibility for violations of those rules.
Keywords: non-State actors; the Geneva Conventions of 1949; the Protocol Additional to the Geneva Conventions of 1949, and Relating to the Protection of Victims of Non-International Armed Conflicts (Protocol II) of 1977;unilateral declarations; responsibility of non-State actors
Full text: https://hrcak.srce.hr/193111
Pages: 987 - 1015