Kontrola pravorijeka i važnost novootkrivenih činjenica

Tibor Várady

Uvijek je bilo i bit će slučajeva u kojima istina o nekim važnim činjenicama ostaje nepoznata i nakon donošenja konačne odluke. Događa se da se istina otkrije, ali tek u vrijeme kada više ne postoji mogućnost oslanjanja na redovite pravne lijekove. Prema ovom problemu zauzeta su različita stajališta. Uvođenje trećeg pravnog sredstva (pored poništaja i protivljenja priznanju arbitražnog pravorijeka) otvara složena pitanja. Izbor između suprotstavljenih opcija nije jednostavan. Treće pravno sredstvo uobličavano je u vidu ponovnog razmatranja nakon otkrića prijevare, kolateralnog osporavanja pravorijeka, te revizije. Među ovim opcijama najvažnija je revizija – a švicarska praksa je donijela jednu pažljivu (i opreznu) razradu ove opcije. Ako se prihvati revizija, dobivamo dodatni instrument za osiguravanje pravednog ishoda. Istodobno, neke komparativne prednosti arbitražnog rješavanja sporova – prije svega konačnost pravorijeka – bit će ugrožene. Nadalje, ako se protiv arbitražnog pravorijeka mogu podnijeti pravni lijekovi koji su inače dostupni samo kod osporavanja sudskih odluka države foruma, arbitražni pravorijek postaje na naglašeniji način dio pravnog sistema države podrijetla – što može izazvati sporove. Postavlja se pitanje kakav je utjecaj revizije na konzistentnost na međunarodnom planu. Može li uspješna revizija arbitražnog pravorijeka da dovede u pitanje priznanje o kojem je već odlučeno u određenoj zemlji. Vjerojatno ne, osim ako se u zemlji u kojem je pravorijek priznat dopusti još jedna revizija (ovom prilikom protiv odluke o priznanju). Važno je napomenuti i to da UNCITRAL-ov model-zakon ne svrstava reviziju među moguća pravna sredstva protiv arbitražnog pravorijeka. Rizici koje otvara treće pravno sredstvo su vjerojatno veći od koristi.

Ključne riječi
nove činjenice; sudska kontrola pravorijeka; sporedno osporavanje konačnosti pravorijeka; revizija