Doc. dr. sc. Davor Babić


U europskom pravu društava, sve više se umjesto unifikacije "odozgo" zagovara ideja regulatornog natjecanja. Prema tom shvaćanju, osnivačima trgovačkih društava trebala bi biti priznata sloboda osnivanja društva u bilo kojoj državi članici bez obzira na to gdje će ono imati stvarno sjedište. Time bi zakonodavci bili potaknuti da svoje pravo učine atraktivnim ulagačima. Države članice nudile bi svoje pravo društava kao proizvod na jedinstvenom europskom tržištu. Natjecanje zakonodavaca u pravnom uređenju trgovačkih društava moglo bi dovesti do veće učinkovitosti, a možda i do veće konvergencije prava društava od one koja nastaje tijesnim političkim kompromisima. U ovom radu razmatra se omogućuje li primarno pravo EZ osnivačima odnosno članovima društva da izaberu državu članicu u kojoj će društvo biti registrirano (mobilnost ili slobodno kretanje trgovačkih društava). U tu svrhu, najprije ćemo u glavnim crtama razmotriti slobodu poslovnog nastana koja je temelj za izbor mjerodavnog prava društava u primarnom pravu EZ. Potom ćemo razmotriti slobodu izbora prava društava u trenutku osnivanja i tijekom trajanja društva. Nakon toga, razmotrit ćemo u kojoj mjeri države članice prema Ugovoru o EZ mogu ograničiti slobodu izbora prava društava. Na kraju rada iznijet ćemo zaključak da primarno pravo EZ u značajnoj mjeri omogućuje mobilnost odnosno slobodno kretanje trgovačkih društava iz jedne države članice u drugu, čime su uvelike ostvarene pravne pretpostavke za regulatorno natjecanje država članica u području prava društava.

Ključne riječi: međunarodno privatno pravo, pravo društava, europsko pravo, regulatorno natjecanje, prekogranično pripajanje i spajanje trgovačkih društava, prekogranični prijenos sjedišta društva