Prof. dr. sc. Aleš Galič

U povodu reforme slovenskog parničnog procesnog prava iz 1999. u radu se - u okviru širega problemskog kompleksa ustavnoga prava na saslušanje (right to be heard) i odnosa zakonodavca prema zahtjevima koji se pred njega u ime toga prava postavljaju - najprije razmatra, osobito s aspekta judikature njemačkog Saveznog ustavnog suda, pitanje odnosi li se to ustavno pravo i na pravnu osnovu spora te proizlazi li iz njega dužnost suda da strankama priopći svoja pravna stajališta i da o tim stajalištima s njima raspravlja, odnosno pitanje u kojim slučajevima propuštanje takva raspravljanja nema samo značenje povrede zakona, nego i povrede ustavnoga prava. Povezano s tim pitanjima, na temelju prakse Europskoga suda za ljudska prava, nastoji se odgovoriti i na pitanje zahtijeva li pravo na saslušanje da se strankama omogući da se izjasne i o stajalištima koje određeno tijelo (npr. državni odvjetnik) može priopćiti sudu u parnici između dviju drugih osoba.

Ključne riječi: pravo na saslušanje, Slovenija, Europski sud za ljudska prava