Prof. emeritus Mira Alinčić

U suvremenim pravnim sustavima rijetke su, ili su manjeg značenja, promjene odredaba o braku, a osobito o sklapanju braka (npr. oblik sklapanja ili tradicionalne pretpostavke za brak). Ograničenih izmjena propisa bilo je u hrvatskom bračnom pravu npr. u vezi s bračnom smetnjom krvnog srodstva (1998. i 2003), koje se u obiteljskopravnoj teoriji ne smatraju važnima za pravo građana na sklapanje braka, a ni pravnotehnički besprijekornima.

U pogledu drugih životnih zajednica zamjetno je da sve više europskih država propisuje i sadržajno proširuje pravne učinke izvanbračne životne zajednice žene i muškarca. Takvoj zajednici u hrvatskom je pravnom sustavu priznat nasljednopravni učinak odredbama koje nisu valjano usklađene s odgovarajućim obiteljskopravnim pravilima (Zakon o nasljeđivanju, 2003).

Također je u porastu broj zemalja u kojima su pravno uređene životne zajednice osoba istog spola (u RH Zakon o istospolnim zajednicama, 2003). Osim nekoliko primjera pravnog uređenja homoseksualnih zajednica u poredbenom pravu, u članku su s tim u vezi izloženi razlozi u prilog i protiv rješenja o kojima su mišljenja izrazito podijeljena (o pravu na sklapanje braka, o posvojenju djece, o medicinski pomognutoj oplodnji).

Ključne riječi: pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji, pravno uređenje heteroseksualnih i homoseksualnih životnih zajednica