Dr. sc. Vesna Polić
U listopadu 2000. godine usvojena je Budimpeštanska konvencija o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima (CMNI). Ona obuhvaća pitanja kao što su prava i obveze ugovornih stranaka, prijevozne isprave, odgovornost vozara, rokove za postavljanje odštetnih zahtjeva i sl.
Konvencija se primjenjuje na ugovore o međunarodnom prijevozu robe između država od kojih je bar jedna stranka konvencije. Za njenu primjenu nije potrebno izdavanje prijevozne isprave. Vozar odgovara objektivno, dakle za postojanje odgovornosti nije potrebna njegova krivnja, ali odgovornost nije i apsolutna, jer je se vozar u određenim slučajevima može osloboditi. Ograničenje odgovornosti za gubitak i oštećenje robe iznosi 666,67 posebnih prava vučenja po koletu ili drugoj jedinici tereta ili 2 posebna prava vučenja po kilogramu mase izgubljene ili oštećene robe, kako je naznačeno u prijevoznoj ispravi, prema tome koji je iznos viši.
Jedno od najkontroverznijih pitanja - pitanje smije li se vozar unutarnje plovidbe osloboditi odgovornosti za nautičku grešku - riješeno je na kompromisan način. Ugovorom se smije predvidjeti da on ne odgovara za radnje ili propuste zapovjednika ili drugih osoba, ako je ispunio svoje obveze u pogledu posade i ako se inače za takve radnje ili propuste može osloboditi odgovornosti (dakle ako nisu učinjeni namjerno ili bezobzirno i sa znanjem da će takva šteta vjerojatno nastati).
I ova Konvencija predstavlja kompromis koji se u trenutku njezina donošenja mogao postići između zainteresiranih gospodarskih i političkih stranaka. Dobrim uklapanjem u regulaciju drugih prijevoznih grana, ova konvencija bitno doprinosi harmonizaciji prava prijevoza robe.
Ključni riječi: ugovor, prijevoz robe, unutarnji plovni putovi