30. siječnja u 94 godini života preminuo je Zvonimir Šeparović, profesor emeritus. Ostavio je dubok i neizbrisiv trag u hrvatskom akademskom i političkom životu. Dao je veliki doprinos oblikovanju Katedre za kazneno pravo i širini područja koja naša Katedra pokriva u izvođenju nastave. Odgojio je mnoge generacije hrvatskih pravnika.
Postao je član Katedre za kazneno pravo 1961. godine kao asistent nakon što je magistrirao iz kaznenopravnih znanosti s temom „Žrtva krivičnog djela.“ Tom tematikom nastavio se baviti čitav svoj život. Doktorat pravnih znanosti stekao je na Pravnom fakultetu u Ljubljani 1966 godine s temom „Krivično pravna zaštita sigurnosti saobraćaja.“ Usavršavao se na Max-Planck- Institutu za strano i međunarodno kazneno pravo u Freiburgu (1963/65), zatim u Kölnu i Berlinu kao stipendist Humboldtove zaklade. Dobitnik je i Fulbrightove stipendije za specijalizaciju u Warrensburgu, MI, SAD (1972/73). Bio je prodekan (1975/76) i dekan (1985/86) te rektor Sveučilišta u Zagrebu (1989/91).
Bio je autor i suautor 14 knjiga te je objavljivao u brojnim domaćim i stranim stručnim i znanstvenim časopisima iz područja kaznenog i medicinskog prava, bioetike, kriminologije, viktimologije i penologije. Predavao je na sveučilištima i sudjelovao na skupovima u većem broju zemalja na pet kontinenata.
Jedan je od utemeljitelja Svjetskog žrtvoslovnog društva (World Society of Victimology, WSV), bio je njegov podpredsjednik (1982/85) i predsjednik (1985/89). Utemeljitelj je Jugoslavenskog viktimološkog društva (1985.) te Hrvatskog žrtvoslovnog društva (1990.) čiji je bio prvi predsjednik. Organizirao je Peti svjetski viktimološki kongres 1985. godine u Zagrebu, na kojem je prihvaćen Nacrt Deklaracije o zaštiti žrtava zločina i zlouporabe moći (usvojena od Opće skupštine UN krajem 1985.). Utemeljitelj je i prvi direktor poslijediplomskog studija iz viktimologije u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (1983.). Iako su njegovi interesi pokrivali više područja, mnogi će se složiti da je njegova najveća zasluga u više od pola stoljeća bogatoj akademskoj karijeri u doprinosu razvoju viktimologije u svijetu te postavljanju temelja za njezin razvoj u Hrvatskoj. Bio je i ostat će zauvijek prvi hrvatski viktimolog.
U svom političkom angažmanu ostati će zapamćen po doprinosu u radu više hrvatskih vlada; napose kao ministar vanjskih poslova u vrijeme priznavanja hrvatske države te ministar pravosuđa koji je podnio tužbu za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.
Mi na Katedri ćemo ga pamtiti kao borca protiv smrtne kazne, čovjeka spremnog pomoći svakoj žrtvi koja je pokucala na vrata, velikog domoljuba, profesora koji je generacije studenta učio pravu, ali i čovječnosti.
Copyright 2024 - Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, sva prava pridržana.
