SOCIOLOGIJA (PREDMET):

U prilogu se nalaze upute za pisanje seminarskog rada na kolegiju Sociologija na pravnom studiju i studiju socijalnog rada. 

Uvodne napomene

Na seminaru iz kolegija Sociologija studenti/ce su dužni/e pismeno obraditi temu koje se obrađuju u okviru kolegija. Sve obveze i način rada u seminaru bit će objašnjenje od strane voditelja/ice seminara te se studenti/ce pozivaju da slijede te upute. Uz ovu seminarsku obvezu, studenti/ce moraju prezentirati temu te redovito i aktivno sudjelovati u radu seminara. Opseg toga rada jest od 3500 do najviše 4000 riječi, uključujući literaturu/reference, ali ne i eventualne dodatne priloge.

 

Literatura i struktura rada

Popis okvirne literature nužno potrebne za izradu seminarskog rada (u načelu) daje voditelj seminara. Međutim osobito se preporučuje i honorira osobni angažman u traženju dodatne literature / dodatnih podataka. U tome pomaže pretraživanje kataloga Knjižnice Pravnog fakulteta, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao i ostalih knjižnica, portala hrvatskih časopisa Hrčak (http://hrcak.srce.hr/), podataka dostupnih na mrežnim stranicama Državnoga zavoda za statistiku, Eurostata, i sl.

Svaki rad započinje uvodom u kojem se ističe važnost obrađivanog problema, kao i autorov pristup te se ukratko prezentira struktura rada. Slijedi glavni dio rada u kojem se obrađuje zadana tema. Ovaj dio može biti (osobito kod dužih radova) razlomljen na više smislenih cjelina tj. na pojedinačne dijelove. U zaključku se iznose zaključni stavovi proizašli iz rada.

 

Pravila pisanja i citiranja

Mole se studenti/ce da osobito pripaze na pravila citiranja, parafraziranja i načina korištenja tuđeg materijala. U tom vidu donosimo sljedeće korisne upute.

 

Prepisivanje

Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu, članak  15, stavak 2:

"Prepisivanjem se smatra nedopušteno primanje i davanje pomoći koje ima cilj na nedopušteni način utjecati na korektnost ocjenjivanja na ispitima i u drugim oblicima vrednovanja rada i rezultata članova akademske zajednice."

Svako takvo ponašanje (npr. dvoje ili više studenata predaju isti rad u dijelovima ili cijelosti i sl.) automatski će rezultirati negativnom ocjenom iz seminara!

 

Također, nije dozvoljeno preuzimanje već objavljenih vlastitih ideja ili preuzimanje vlastitog već objavljenog teksta prikazujući ga novim. Npr. ako isti rad predate za dva različita zadatka/seminara, neovisno o tome radi li se o različitim kolegijima.

Jedan od oblika prepisivanja jest i plagiranje.

Plagiranje je svako korištenje tuđih ideja i/ili (dijelova) teksta bez jasnog naznačivanja izvora. Jasno naznačivanje izvora znači da za svaki dio teksta mora biti potpuno jasno da se radi o prenošenju tuđih ideja i (dijelova) teksta, te mora biti jasno naznačeno tko je originalni autor i o kojem se izvoru literature radi.

Tuđi se rad može prenositi na dva načina: izravnim citiranjem ili parafraziranjem (vidi dolje za definicije). Za oba načina prenošenja tuđih ideja postoji jasan način naznačavanja izvora, odnosno navođenja referenci. Od studenata se očekuje da, bez obzira citirali ili parafrazirali, uvijek u radu jasno navedu referencu.

U svakom tekstu koji napišete mora odmah biti jasno što je vaša ideja ili mišljenje, a što je citat ili parafraziranje ideje drugog autora (ako to nije jasno, radi se o plagijatu). Stoga izvori moraju biti navedeni i u samom tekstu i na kraju teksta u popisu literature.

Također, kako ne biste slučajno propustili točno navesti neki izvor, preporučujemo da uvijek u tijeku pisanja (a ne nakon završetka pisanja) naznačite izvor bilo kakvih: navoda, ideja i razmišljanja drugih autora; statističkih i drugih podataka, slika, grafikona, tablica ili sl.

Plagiranje predstavlja krađu autorstva te je potpuno neprihvatljivo u stručnim i znanstvenim te studentskim radovima. Svaki oblik plagiranja automatski će rezultirati negativnom ocjenom iz seminara!

 

Citiranje:

Korištenje autorovih riječi je izravno citiranje i stoga je takav tekst potrebno staviti u navodnike te u zagradi označiti autora tih riječi, godinu rada i stranicu na kojoj su one napisane, npr. (Sekulić, 2010.:45) ili (Sekulić, 2010.:45-46).

 

Parafraziranje:

Kada doslovno navodite autorove riječi, tada citirate. No, kada autorove riječi prepričavate vlastitim riječima, to se zove "parafraziranje". U tom slučaju nije potrebno stavljati navodnike, no potrebno je u zagradi navesti autora koji je izvor ideja koje se parafraziraju, odnosno prepričavaju vlastitim riječima, kao i godinu rada. Isto se odnosi na prenošenje podataka, osobito rezultata već negdje objavljenoga istraživanja.

 

Neki primjeri parafraziranja:

Pr. 1. Ivan Ivić (2004) tvrdi da novi društveni pokreti zapravo ne zaslužuju pridjevi „novi“.

Pr.2. .... no upitno je da li novi društveni pokreti zapravo zaslužuju pridjev „novi“ (Ivić, 2004.).

Pr. 3. Iz navedenog vidi se da pokret XY spada u nove društvene pokrete. No, neke od tih karakteristika dijele i pokreti koji se obično ne svrstavaju pod nove društvene pokrete (Ivić, 2004.: 23) kao što su to npr. XZ ili YZ. Prema Antiću (2006.), radi se o … No, moje je mišljenje ...

Pr. 4. U Hrvatskoj je u 2014., u odnosu na 2013., došlo do porasta stope nezaposlenosti (HZZ, 2014.).

 

Reference u tekstu i bilješke (fusnote)

Izvori citiranja i parafraziranja se navode u tekstu u zagradama kako je objašnjeno. Bilješke (fusnote) služe za dodatne komentare ili dodatne izvore, za koje se smatra da bi inače opteretili tekst.

 

Popis literature

Potpuni popis literature (ili popis referenci) piše se na kraju rada. Ovdje navodimo, kao primjer, dio popisa literature iz jednog od poglavlja udžbenika. Postoji više standarda pisanja literature na kraju rada (tzv. harvardski standard, APA standard i slično). Studenti/ce mogu preuzeti i neki drugi standard, ali se njega trebaju striktno pridržavati.

 

Literatura:

Barker, E. (1995). Presidential address. The scientific study of religion? You must be joking! Journal for the Scientific Study of Religion, 34(3):287-310.

Barker, E. (2004). The Church without and the God within: Religiosity and / or spirituality? In: D. Marinović Jerolimov, S. Zrinščak and I. Borowik (eds.) Religion and patterns of social transformation (pp. 23-47). Zagreb: Institute for Social Research.

Beckford, J. (2003). Social theory & religion. Cambridge University Press.

Berger, P. L. (1967). The sacred canopy. Elements of a sociological theory of religion. New York: Doubleday.

Berger, P. L. (1973). The social reality of religion. Harmondsworth, Middlesex: Penguin Books.

Berger, P. L. (2001). The 2000 Paul Hanly Purfey Lecture. Reflections on the sociology of religion today.Sociology of Religion, 62(4):443-454.

Berger, P., Davie, G., Fokas, E. (2008). Religious America, secular Europe? A theme and variations. Aldershot, Hampshire: Ashgate.

Casanova, J. (1994). Public religions in the modern world, Chicago and London, The University of Chicago Press.

Črpić, G., Zrinščak, S. (2005). Između identiteta i svakodnevnog života. Religioznost u hrvatskom društvu iz europske komparativne perspektive. U J. Baloban (ur.), U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa (str. 45-83). Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Črpić, G., Zrinščak, S. (2010). Dinamičnost u stabilnosti: Religioznost u Hrvatskoj 1999. i 2008. godine. Društvena istraživanja,19 (1-2(105-106)), 3-27.

Davie, G. (1994). Religion in Britain since 1945.Believing without belonging, Oxford & Cambridge: Blackwell.

Davie, G. (2002).Europe: The exceptional case. Parameters of faith in modern Europe, London, Darton, Longman and Todd Ltd.

Davie, G. (2005). Religija u suvremenoj Europi. Mutacija sjećanja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Dobbelaere, K. (1981.) Secularization: A multi-dimensionalconcept. Current Sociology, 29:2.

 

Uz uobičajene izvore – članke i knjige, mogu se koristiti i drugi izvori, osobito mrežni izvori statističkih ureda ili drugih institucija, novinski članci i slično. No, pri tome treba biti oprezan, jer sve što je moguće naći na internetu nije uvijek pouzdano. Wikipedia nije uvijek vjerodostojan izvor! No, i takve izvore treba uredno navesti:

Ley, S. (2011).Clientelism and Formal Welfare States: a relationship of substitution? Paper presented to Workshop on Democratic Accountability States. Posjećeno 20.03.2012. na mrežnoj stranici Duke University: http://duke.edu/~kkk4/2011_clientelism/Ley_4_3_Clientelism%20and%20Formal%20Welfare

%20States.pdf

Državni zavod za statistiku (2014.) Žene i muškarci u Hrvatskoj 2014. Posjećeno 05.10.2014. na mrežnoj stranici Državnog zavoda za statistiku: http://www.dzs.hr/

Zakon o radu. Narodne novine, br. 93/2014.

Popis obavijesti