Politički sustav i ustavno pravo
1. Ljudska i građanska prava: Oblikovanje i razvitak teorija o ustavnim pravima. Teorija prirodnog prava. Prava negativnog statusa: osobna i politička prava i slobode. Ustavna i politička jamstva te sustav zaštite, poredbeno i u Hrvatskoj. Prava pozitivnog statusa: socijalna i gospodarska prava. Temelji doktrine socijalne države i države dobrobiti. Prava treće generacije: ekološka i informatička problematika ljudskih prava. Posebna zaštita etničkih, nacionalnih i drugih manjina u modernim državama. Ustavnosudbena zaštita ljudskih i građanskih prava poredbeno i u Republici Hrvatskoj.
2. Temelji ustavne teorije suvremenih demokracija. Teorija predstavničke vlade kao temelj suvremenih demokratskih poredaka. Liberalna politička teorija. Ustavna vladavina, vladavina prava i pravna država. Teorija "ustavne revolucije" u povijesnoj i poredbenoj perspektivi. Nova institucionalna analiza i teorija ustavnog izbora (constitutional choice).
3. Suvremeni izborni sustavi. Izborni sustav, pojam i elementi. Aktivno i pasivno biračko pravo, pojam i razvitak. Organizacija izbornog postupka. Kontrola izbora. Zaštita biračkog prava. Sustavi razdiobe mandata na izborima. Politički učinci izbornih sustava na stranačke sustave. Izborni sustav Republike Hrvatske te analiza rezultata i procjena učinaka primijenjenih izbornih sustava.
4. Načelo diobe vlasti i ustrojstvo vlasti. Doktrina diobe vlasti kao sredstva institucionalnog nadzora i ograničavanja vlasti. Klasična teorija i suvremena američka teorija diobe vlasti. Primjena načela diobe vlasti u ustavnoj regulaciji. Parlamentarni, predsjednički i polupredsjednički režim. Problemi organizacije vlasti u post-komunističkim državama. Polupredsjednički sustav u Republici Hrvatskoj.
Sustav javne uprave
1. Razvoj javne uprave.
Nastanak i razvoj državne uprave. Odvajanje političke vlasti od sustava državne uprave. Horizontalna i vertikalna diferencijacija sustava državne uprave. Smjenjivanje koncentracije i dekoncentracije vlasti u razvoju države te posljedice za sustav državne uprave. Osnovni smjer kretanja razvoja upravnih sustava u svijetu. Razvoj uprave u Hrvatskoj. Stvaranje Kraljevskog vijeća 1767. i otvaranje političko-kameralnog studija 1769.g. Uvođenje hrvatskog jezika u javne poslove i razvoj uprave do Prvog svjetskog rata. Međuratno razdoblje. Uprava u federalnoj Hrvatskoj. Uprava i državna samostalnost Hrvatske.
2. Organizacija upravnih institucija
Razvoj teorije organizacije. Organizacija kao struktura. Modernistički i postmodernistički obrasci. Organizacija kao otvoreni sustav. Upravna organizacija kao institucija. Uloga moći u organizaciji. Primjeri američkih, japanskih, francuskih i švedskih organizacija: specifičnosti i zajedničke crte.
3. Problem integracije sustava državne uprave
Stupanj diferencijacije sustava državne uprave po horizontalnoj i vertikalnoj dimenziji, poredbeno i u Hrvatskoj. Vlada kao koordinator uprave. Centar Vlade i njegovo ustrojstvo: primjeri V. Britanije, SAD, Francuske i Njemačke. Matrična organizacija centralne uprave. Posebne strukture koordinacije i kontrole. Centralno-lokalni odnosi u sustavu državne uprave. Formalna struktura. Razdioba poslova. Sredstva utjecaja.
4. Lokalna samouprava
4.1. Uvodna pitanja-
Osnovni pojmovi (lokalna uprava, lokalna samouprava, lokalna jedinica, lokalna zajednica, lokalni sustav upravljanja); Koncepcije u ulozi lokalne uprave i lokalnih zajednica; Europska povelja o lokalnoj samoupravi.
4.2. Teritorijalna osnova lokalne samouprave-
Opća načela teritorijalne podjele. Faktori koji uvjetuju teritorijalnu podjelu. Problemi teritorijalne podjele: opće i specijalne lokalne jedinice; monotipska i politipska struktura lokalne samouprave; problem veličine lokalnih jedinica; stupnjevanje i povezivanje lokalnih jedinica; mijenjanje teritorijalne podjele i utjecaj lokalnog stanovništva. Primjeri teritorijalne podjele iz komparativne prakse. Teritorijalna podjela u Hrvatskoj.
4.3. . Lokalni poslovi-
Kriterij za određivanje lokalnih poslova - tehnički i interesni. Tehnike razgraničenja lokalnih od centralnih poslova: opća klauzula i enumeracija. obavljanje lokalnih elemenata središnjih poslova: preneseni djelokrug i terenske ispostave središnje uprave. Lokalni poslovi u komparativnoj perspektivi. Lokalni poslovi u Hrvatskoj.
4.4. Ustrojstvo lokalnih sustava upravljanja-
Institucionalni elementi lokalnog sustava: oblici neposrednog odlučivanja i sudjelovanja građana; lokalna predstavnička tijela; lokalni izvršni organi; lokalne upravne službe. Tipologija lokalnih sustava s obzirom na strukturu izvršnog sloja - komparativni pregled. Upravljanje u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u Hrvatskoj.
4.5. .Nadzor države nad lokalnom samoupravom- Formalno ustrojstvo centralno-lokalnih odnosa. Načela odnosa između države i lokalne samouprave. Sredstva utjecaja središnjih državnih organa na lokalnu samoupravu.
4.6. Zaštita lokalne samouprave-
Konstitucionalizacija lokalne samouprave. Pravo građana na lokalnu samoupravu. Pravna osobnost lokalnih jedinica. Financijska samostalnost lokalne samouprave. Samostalnost lokalnih tijela u donošenju odluka i biranju funkcionara. Zastupanje lokalnih interesa u središnjim političkim tijelima. Sudski nadzor i ustavno-sudska zaštita lokalne samouprave.
4.7. Upravljanje gradovima-
Pojam i klasifikacija gradova. Proces urbanizacije i razvoj gradova. Položaj gradova u suvremenim sustavima lokalne samouprave. Specifičnosti upravljanja velikim gradom. Upravljanje metropolitanskim područjem. Upravni status glavnog grada. Gradovi u sustavu lokalne samouprave Hrvatske.
4.8. Decentralizacija-
Razvoj lokalnih institucija u Hrvatskoj. Sustav "lokalne samouprave i uprave" od 1990. do 2001. Proces decentralizacije - komparativna iskustva i Hrvatska. Upravljanje procesom decentralizacije. Sustav "lokalne i područne (regionalne) samouprave".
5. Nedržavne organizacije u javnoj upravi
Usporedni razvoj javnog sektora. Javna poduzeća. Gospodarske organizacije s koordinirajućom ulogom. Javne ustanove. Udruženja građana kao nositelji javnih poslova.
Metode upravnog djelovanja
1. Planiranje i odlučivanje u javnoj upravi
Određivanje i usporedno vrednovanje ciljeva. Identifikacija problema. Metode predviđanja: ekstrapolacija, regresijska analiza, linearno programiranje, vjerojatnost, teorija igara. Analiza politike (policy analysis). Vođenje u upravi: od monokracije do ad-hoc-kracije. Neizvjesnost i odlučivanje.
2. Ostvarivanje programa
Vrste programa prema metodi ostvarivanja: regulativni, stimulativni, akcijski. Problemi i prepreke u ostvarivanju programa. Izbor instrumenata intervencije. Kibernetska teorija upravljanja.
3. Društvena i ekološka prihvatljivost upravnih akcija
Mjerenje društvene korisnosti institucija. Proučavanje međusobne ovisnosti upravnih akcija (cross-impact analysis). Ispitivanje granica podnošljivosti za okolinu. Problematika društvene prihvatljivosti (tzv. acceptance). Uprava i pravičnost: teorije pravednosti. Sudjelovanje interesenata u odlučivanju. Neuskraćivanje usluga i neprikraćivanje građana u javnim službama. Etika i psihologija upravnog rada sa strankama.
4. Ključno osoblje u upravi
Razlozi važnosti razmjerno male skupine ključnog osoblja za kakvoću cjelokupne uprave. Usporedba broja i važnost ključnog osoblja u nekim suvremenim upravnim sustavima: V.Britanija, Francuska, Njemačka. Obrazovanje ključnog osoblja. Pripravnička praksa. Poslijediplomsko usavršavanje. Etički elementi u oblikovanju ključnog osoblja.
5. Nove tehnologije u upravi
Elektronska odn. automatska obrada podataka. Banke podataka i njihove organizacijske implikacije. Operacijsko istraživanje i analiza sustava. Kompjutorska simulacija u javnoj upravi. Analiza mreže: grafikon mreže i PERT.
Upravno pravo
1. Državljansko pravo
Pojam državljanstva i sadržaj državljanskog statusa fizičke osobe. Povijesni razvitak državljanstva u usporednom i hrvatskom pravu. Međunarodno uređenje nekih pitanja državljanstva. Razlika u statusu državljanina i stranca u suvremenom pravu, posebno s obzirom na europske integracije. Stjecanje državljanstva orginarnim putem. Promjene državljanstva tijekom života. Prirođenje. Pravni osnovi prestanka državljanstva. Sukcesija država i državljanstvo.
2. Odgovornost države za štetu
Povijesni razvitak odgovornosti države za štetu u usporednom i domaćem pravu. Primarna odgovornost države za štetu. Supsidijarna ili solidarna odgovornost države za štetu. Odgovornost države za štetu nastalu protupravnim kažnjavanjem. Regresna odgovornost službenika. Odgovornost države za štete koje su posljedica terorizma, javnih prosvjeda i sl. Teorija rizika, teorija žrtve i odgovornost države za štetu bez protupravnosti. Odgovornost za ratne štete.
3. Upravno postupovno pravo
Pravno uređenje upravnih postupaka u usporednom i domaćem pravu. Načela upravnog postupka. Nadležnost i međusobni odnosi upravnih organa u prvom i drugom stupnju. Procesnopravne radnje. Tipologija nezakonitosti akata i radnji u postupku. Zaštita zakonitosti i javnog interesa. Zaštita prava stranaka u postupku. Problemi izvršenja upravnih akata. Osobitosti upravno-kaznenog postupka.
4. Sudski nadzor nad radom uprave
Opća teorija sudskog nadzora djelovanja uprave. Sustavi sudskog nadzora u svijetu. Razvitak sudskog nadzora uprave u Hrvatskoj. Teorijski i praktični problemi upravnog spora. Sudska zaštita prava pojedinaca povrijeđenih radnjom organa uprave. Sudska zaštita osobnih podataka. Ustavna tužba protiv akata uprave. Sudski nadzor nad ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata uprave.
5. Pravo javnih stvari
Komparativni prikaz germanske teorije o pravu javnih stvari i francuske teorije javne domene. Zakonodavna rješenja u pojedinim područjima prava javnih stvari u germanskom i francuskom zakonodavstvu, posebno u odnosu na cestovno i vodno pravo. Analiza stanja u hrvatskoj pravnoj književnosti i zakonodavstvu u području prava javnih stvari. Prijedlozi za poboljšanje i usklađivanje hrvatskog prava javnih stvari s važećim kontinentalno-europskim rješenjima.
Financiranje javne uprave
I. Javni izdaci
1. Funkcija javnog sektora
2. Javna i privatna dobra u zadovoljavanju javnih potreba
3. Obujam financijske aktivnosti države
4. uzroci dugoročnog porasta javnih izdataka
4.1. Promjena u državnoj aktivnosti
4.2. Elastičnost potražnje za javnim dobrima
4.3. Tehnički visoko razvijena proizvodnja
4.4. Gustoća stanovništva
4.5. Političko-sociološki faktori
5. Instrumenti financiranja javnih izdataka
5.1. Proračun
5.2. Proračunski fondovi
5.3. Neproračunski fondovi
5.4. Javna poduzeća
5.5. Ostali instrumenti financiranja javnih izdataka
6. Financiranje javnih potreba putem proračuna
6.1. Državni proračun
6.2. Proračun jedinica lokalne i područne samouprave
6.3. Proračunski transferi
6.4. Proračunski tijek
II Javni prihodi
1. Izravni porezi
1.1. Porez na dohodak
1.2. Porez na dobit
1.3. Ostali izravni porezi
2. Neizravni porezi
2.1. Porez na dodanu vrijednost
2.2. Posebni porezi na promet
2.2.1. Posebni porez na kavu
2.2.2. Posebni porez na naftne derivate
2.2.3. Posebni porez na duhanske prerađevine
2.2.4. Posebni porez na pivo
2.2.5. Posebni porez na bezalkoholna pića
2.2.6. Posebni porez na alkohol
2.2.7. Posebni porez na osobne automobile, ostala vozila, plovila i zrakoplove
2.3. Porez na promet nekretnina
3. Carine
4. Pristojbe
5. Javni dug
Metodologija istraživanja društvenih pojava
1. Općenito o znanosti kao organiziranom kritičkom iskustvu.
2. Diferencijacija u pojmu pravilnosti djelovanja i događanja. Faktična i postulirana pravilnost. Empirijske i normativne znanosti i njihovi logički modeli.
3. Hipoteza i verifikacija. Formulacija hipoteza. Mogućnosti, stupanj i opseg verifikacije. Valjanost i pouzdanost.
4. Opći modeli verifikacije. Neposredni i posredni eksperimentalni plan. Problem inverzije vremenske dimenzije. Ex post facto eksperiment. Osnovni pojmovni okvir multivarijantne analize. Faktorska analiza.
5. Postupci kvalitativne analize: klasifikacija i deskripcija, specifikacija i strukturacija. Obilježja kao indikatori. Manifestne i latentne strukture. Univerzum indikatora.
6. Kvalificiranje: kontinum, niz, varijabla, povezanost varijabli. Uspoređivanje i izražavanje razlika. Uspostavljanje ekvivalencija. Tvorba mjernih instrumenata u društvenim znanostima: ljestvice i višedimenzionalni indeksi.
7. Prikupljanje podataka. Promatranje, protokoli i njihova obrada. Ispitivanja, planiranje ankete. Sređivanje podataka. Osnovni pojmovi statističke obrade: srednje vrijednosti, indeksi raspršenja, uzorci i pojam osnovnog skupa, testovi značajnosti, korelacije.
8. Istraživački izvještaji i teorijske ekstrapolacije.
Sociologija uprave
1. Znanost sociologije: kakva je sociologija znanost? Paradigma i disciplinarna matrica sociologije uprave. Skupljanje iskustva i spekulacija. Stanje sociološke znanosti u svijetu. Sociološke perspektive. Tradicionalna i moderna sociologija. Akcijski i strukturalni pristupi. Giddens, Luhmann, Habermas, postmodernizam, neoevolucionizam i funkcionalizam, etnometodologija. Istraživačka i empirijska sociologija. Sociologija i posebne sociologije.
2. Sociologija uprave. Korijeni sociologije organizacije. Sociologija uprave i sociologija politike. Teorije modernizacije i uprava, relevantnost ekonomske sociologije. Sociologija i psihologija uprave. Shvaćanja o menadžmentu i sistematizirano iskustvo upravljanja.
3. Sociološki temelji shvaćanja o društvenoj akciji. Pojam društvene akcije. Weber, Parsons, Garfinkel. Stvaranje normi u ljudskoj svijesti. Sociobiološka teza o primarnosti nasljeđa. Pojam i tumačenja kulture. Komunikacija i komunikacijske prakse. Interakcijska razina društvenih stustava. Kontingencija i razumijevanje situacije. Društveni pokreti.
4. Sociološki temelji analize društvenih struktura. Funkcija i struktura. Pojam institucije. Materijalni i formalni modeli društvenih sustava. Hijerarhija društvenih sustava. društvena promjena. Tehnologija i uprava, teorija strukturiranja. Shvaćanja o društvenim interesima i sukobima. Evolucija i revolucija društava.
5. Racionalizacija svijeta. Racionalizacija prava. Racionalizacija institucionalnih struktura. Disfunkcionalni efekti racionalizacije. Politika i birokracija. Dekonstrukcija racionalnog svijeta. Organizacijska patologija: siva ekonomija i paralelna uprava.
6. Uprava i društvo. Uprava zemalja u razvoju. Kultura i institucije. Sociokulturni kapital. Uprava zemalja u tranziciji.
7. Empirijska istraživanja uprave. Selekcija ljudi u upravi. Način donošenja odluka i distribucija moći. Lokalna zajednica. Tehnologija i organizacija. Javno mnijenje i javni odnosi. Lokalna zajednica i lokalna jedinica.
8. Perspektive i granice sociološkog poimanja uprave. Uprava i politički sustav. Uprava i sociokulturna okolina. Uprava i ekonomija. Značaj interakcija i razumijevanje institucija.
Službeničko pravo
1. Pojam i vrste službenika. Različite koncepcije o javnim službenicima (francuska, njemačka i angloamerička). Funkcionalne i organizacijske definicije službenika. Pravni i faktični službenik, uzurpator. Neposredni i posredni službenici. Prinudni, pragmatički i kontraktualni službenici. Službenici i namještenici. Počasni službenici i laici.
2. Klasifikacija i razvrstavanje službenika. Klasifikacija službenika ili klasifikacija radnih mjesta - poredbeni primjeri. Razvrstavanje službenika u Hrvatskoj.
3. Zasnivanje službeničkog odnosa. Pravna narav službeničkog odnosa. Opći i posebni uvjeti. Natječaj. Postavljanje i stupanje u dužnost. Pravna narav akta o postavljenju. Službenički odnos na neodređeno i određeno vrijeme. Pripravnici. Stručni ispiti.
4. Kretanje u službi. Napredovanje, otvoreno i automatsko - poredbeni primjeri. Redovno i izvanredno napredovanje. Periodičke povišice plaće. Ocjenjivanje službenika; službenički list, rangovni spisak. Prelaženje iz struke u struku. Premještaj. Unazađivanje.
5. Dužnosti i prava službenika. Dužnosti službenika: savjesno obavljanje službe, podređenost i poslušnost, čuvanje službene tajne, itd. Moguća ograničenja: u privatnim odnosima, u poslovnim aktivnostima, u građanskim i političkim pravima. Prava službenika. Imovinska prava. Plaća, osnovna i položajna. Platni razredi. Naknade i posebna primanja. Odmori i dopusti. Stručno osposobljavanje i usavršavanje.
6. Odgovornost službenika. Vrste odgovornosti. Specijalna kaznena odgovornost. Politička odgovornost. Disciplinska odgovornost. Vrste disciplinskih prekršaja. Disciplinske kazne. Disciplinski postupak. Organi disciplinskog postupka. Zastara. Udaljenje iz službe. Materijalna odgovornost službenika (izravna, regresna).
7. Prestanak službeničkog odnosa. Načini prestanka službeničkog odnosa. Otkaz. Zabrana otkaza. Otkazni rokovi. Otpust iz službe. Prestanak po sili zakona: umirovljenje, trajna nesposobnost, dulja kazna zatvora, samovlasno napuštanje službe. Otpremnina. Vraćanje u službu (reaktiviranje).
Politički pluralizam i javna uprava
1. Politički pluralizam, nasuprot političkom monizmu; pojava političkog pluralizma; dvije polazne koncepcije političkog pluralizma; pluralizam kao analitički koncept (sociološki pluralizam) i pluralizam kao normativna teorija, odnosno poželjna koncepcija političkog sustava (politički pluralizam);
2. Interesne grupe kao krucijalni faktor političkog pluralizma; višestranačje kao neophodni uvjet političkog pluralizma; razlikovanje interesnih grupa i političkih stranaka; konflikt interesnih grupa kao prirodno stanje razvijenog, visoko diferenciranog društva; zajedničke okvirne vrijednosti i poštivanje pravila igre; konsenzus kao dominantan način rješavanja interesnih sukoba;
3. Odnos interesnih grupa i javne uprave - komparativno i u Hrvatskoj; javna uprava kao meta pritiska interesnih grupa; interesne grupe kao konzultanti javne uprave, participacija interesnih grupa u pripremanju i izvršavanju upravnih odluka, interesne grupe kao kontrolori javne uprave; neokorporativizam; pluralistička birokracija i birokratski pluralizam.
Teorija javnog prava
Znanstvena priroda i zadaci predmeta
Teorija prava je temeljna disciplina pravne znanosti, koja istražuje prirodu prava i spoznaje prava te njihovu vrijednost. Od filozofije prava razlikuje se po tome što je zaokupljena, pa stoga i informirana, problemima koji se javljaju u pravnoj praksi i pravnoj znanosti te po tome što ima vlastiti iskustveni predmet istraživanja, a to je pravni sustav. Teorija javnog prava usredotočena je na slijedeće: bitne značajke javnog prava (nacionalnog i međunarodnog) i njegov odnos spram drugih dijelova prava, spram države, odnosno politike te spram morala, odnosno prirodnog prava; odnos normativno-vrijednosne spoznaje prava i države, koja je karakteristična za konvencionalnu (analitičku) pravnu znanost, i kauzalno-funkcionalne spoznaje države i prava, koja je karakteristična za sociologiju, psihologiju i politologiju (napose one pozitivistički usmjerene); tumačenje javnog prava; temeljne vrijednosti pravne države i vladavine prava.
Mjesto predmeta u pravnim studijima u svijetu
Teorija prava najprimjetnije je prisutna u sveučilišnim studijima prava u germanskim zemljama, gdje je uvod u teoriju prava obvezatni predmet prve godine studija, a nekoliko takvih disciplina zajedno jedan od izbornih smjerova studija (v. npr. Freie Universitaet Berlin, 1993; Universitaet Wien, 1992). Današnju ulogu filozofije, odnosno teorije prava najrječitije pokazuje činjenica da su u pravnim školama SAD i Kanadi, koje su profesionalnog poslijediplomskog značaja, još prije nekoliko desetljeća dominirali pozitivnopravni stručni predmeti, a da danas svaka važnija sjevernoamerička pravna škola nudi svojim studentima nekoliko izrijekom teorijskopravnih predmeta, a pravnoteorijske sadržaje u gotovo svim ostalim predmetima (v. npr. Yale Law School 1991; McGill Law Faculty, 1989).
1. Postoje li mjerila za ocjenjivanje pravnosti države i
pravnog sistema?
2. Utjecaj pravne teorije i naobrazbe na pravnu praksu
3. Problemi teorije prava i njihova glavna rješenja
3.1. Problemi teorije prava
3.2. Shvaćanja prirode prava (sadržaja prava i mjerila pravnosti)
3.2.1. Jusnaturalizam
3.2.2. Analitički pravni pozitivizam
3.2.3. Sociologizam
4. Pravni sustav: sastav
4.1. Pravno pravilo kao presjek pravnog sustava
4.2. Sistematizacija prava
4.3. Javno pravo u suvremenim nacionalnim pravnim sustavima
5. Čovjek, država, pravo
5.1. Je li nastanak nove države uređen međunarodnim pravom?
5.2. Suverenost
5.3. Pravna država i vladavina prava
5.4. Ljudska prava
5.5. Građanska neposlušnost
5.6. Crkva i država
6. Tumačenje javnog prava
6.1. Diskrecijska ocjena
6.1. Tumačenje ustava
Socijalna politika
Definicija:
Socijalna politika usmjerena je djelatnost države kojoj je cilj prevladavanje socijalnih rizika, rješavanje socijalnih problema i osiguranje temeljnog socijalnog blagostanja za sve građane.
Sadržaj:
1. Vrijednosti socijalne politike (jednakost, pravda, sigurnost, solidarnost, sloboda)
Obrazloženje: Socijalna politika utemeljena je u sustavu vrijednosti određenog društva. Ipak, ona se mijenja pod utjecajem gospodarskih, socijalnih i političkih prilika. Mislimo da je polaznike korisno upoznati s temeljnim principima na koje se socijalna politika poziva, njihovim različitim interpretacijama u različitom vremenskom i prostornom kontekstu, kao i osnovnim dostignućima do kojih je došla.
2. Nastanak i razvoj socijalne politike (od srednjovjekovnog milosrđa do moderne socijalne države) Obrazloženje: Socijalna politika u modernom značenju konstituirala se u drugoj polovini 19. stoljeća, kada je država bila prisiljena preuzeti izvjesnu odgovornost za regulaciju prevladavanja socijalnih rizika i saniranje najtežih socijalnih problema. Postoje različita objašnjenja zašto je došlo do nastanka i razvoja socijalne politike. Kao glavne njezine determinante navode se modernizacija, revandikativna socijalna akcija te autonomno djelovanje države. No, ima i drugih faktora koji se uzimaju u obzir kod objašnjenja evolucije socijalne politike, kao što je utjecaj difuzije, rata, kriza, religije.
3. Modeli socijalne politike (liberalni, konzervativni, socijalno-demokratski i rudimentarni)
Obrazloženje: Najznačajnije tipologije socijalne politike dali su R. Titmuss i G. Esping-Andersen. U novije vrijeme pojavile su se nove ideje oko modela socijalne politike a koje su vezane uz promjene koje su se na ekonomskom i socijalnom planu desile u svijetu. Ove tipologije pomažu nam u shvaćanju središnjih ideja kao i varijacija u sustavima socijalne politike pojedinih zemalja ili skupina zemalja.
4. Područja socijalne politike (održanje prihoda za slučaj starosti, invalidnosti, bolesti, nezaposlenosti, gubitka hranitelja; zdravstvena zaštita, politika prema obitelji, potpora siromašnima, stambena politika).
Obrazloženje: Postoje različita određenja područja djelovanja socijalne politike. Ta se područja obično vežu uz sustave socijalne sigurnosti. No, socijalna politika u pravilu ima širi obuhvat. Tako se u socijalnu politiku uvrštava dio stambene politike, a ponegdje i obrazovna politika. U Europi se neke intervencije na tržištu rada također svrstavaju u socijalnu politiku. U svakom slučaju, polaznicima bismo objasnili sadržaj i dinamiku promjena koje se dešavaju u odabranim područjima socijalne politike, pri tome ukazujući na njihove uzroke u ekonomskoj, socijalnoj i političkoj sferi.
5. Aktualni problemi razvoja i perspektive socijalne politike
Obrazloženje: Nacionalne socijalne politike danas su u snažnom procesu restrukturiranja. Na to djeluju promjene u tehnologiji, ekonomiji i društvu. Promjene su osobito izražene u postsocijalističkim zemljama suočenim s problemima tranzicije u tržišnu ekonomiju i pluralističko društvo. Treba također upozoriti na proces globalizacije koji je prisutan u socijalnoj politici, a čiji su, pored ostalog, nosioci nadnacionalne institucije ekonomskog i političkog karaktera. Globalizacija je posebno važna za male postsocijalističke zemlje koje su izložene pritisku međunarodnih financijskih institucija, kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond.
